Izložba vrijedne zbirke grčkih vaza čuva se u Arheološkom muzeju u Zagrebu, a ovih dana otvorena je za posjetitelje koje zanima razvoj slikarstva na vazama, odnosno keramičarska proizvodnja. Mnogobrojne oslikane vaze nađene na prostoru Grčke, ali i širom Sredozemlja, pružaju zanimljive podatke o svakodnevnom životu, običajima, religiji i umjetnosti u razdoblju iz kojega potječu. Vrhunski dometi u grčkom slikarstvu na keramičkim posudama predstavljeni su u AMZ, a zbirka je jedinstvena kako brojem, tako i raznolikošću oblika i stilova, od kojih prevladavaju crnofiguralni i crvenofiguralni stil koji potječu iz južnoitalskih radionica. Podaci o podrijetlu i mjestu nalaza pojedinih vaza nisu poznati, osim činjenice da su većinom prikupljene na aukcijama.
U zbirci AMZ čuvaju se 24 crnofiguralne vaze za koje je karakteristično oslikavanje figura crnom bojom na svjetloj podlozi. Međutim, nova tehnika u načinu ukrašavanja, crvenofiguralni stil, čini najveći dio zbirke grčkih vaza iz AMZ koja se po kvaliteti i načinu oslikavanja razlikuje od prethodnih jer figure postaju crvene a pozadina crna pa je stoga ova tehnika omogućila crtanje detalja, a time i realističan prikaz tijela, odjeće, pa čak i stanja emocija.
Keramike koje nastaju u duhu helenizma manjih su dimenzija i svojim izgledom nalikuju na metalno posuđe. Vaze su oslikane jednostavnim ukrasima, kao što su grančice lovora, vitice vinove loze, točkice i sl., dok su prikazi cijelih figura/likova vrlo rijetki za razliku od crno i crveno figuralnog stila. AMZ posjeduje 59 vaza iz helenističkog razdoblja.
Izložba opisuje proizvodnju grčkih oslikanih vaza kao i tehnologiju proizvodnje crnofiguralnih i crvenofiguralnih vaza što nas uvodi u detaljan rad majstora i njihovih radionica.
Žena s nakitom (naušnica i ogrlica), dio reljefa/2.st. Reljef je nađen u arheološkim istraživanjima u Varaždinskim Toplicama u studenom 2012. godine
Izložba „Rimske zlatne naušnice“,koja je namijenjena pripadnicama ljepšeg spola, uvodi vas u svijet Antičkog Rima koji je oduvijek oduševljavao svojom kulturom i načinom života, pa tako i nakitom kojim su se kitile Rimljanke u prvim stoljećima prošlog tisućljeća. Izložba koja je otvorena od 15. prosinca 2012. do 1. ožujka 2013. u Arheološkom muzeju u Zagrebu, predstavlja rimske zlatne naušnice koje, većinom, dolaze s arheoloških nalazišta u Sisku, Solinu i Srijemskoj Mitrovici, a koje su u Muzej dospjele kao poklon ili putem otkupa i tako čine dio antičke zbirke zlatnog nakita Arheološkog muzeja. Izložene naušnice, među kojima su i primjerci ukrašeni biserima i dragim kamenjem, pripadaju razdoblju od 1 do 4 stoljeća.
Zlato, koje je u rimsko doba, bilo vrlo cijenjen metal zbog svog privlačnog sjaja, otpornosti i podatnosti prilikom oblikovanja, korišteno je za izradu nakita, novca te drugih dragocjenosti. O zlatnom nakitu koji je krasio mnoge žene i činio njihovu ljepotu i dražesnost, pisali su i antički autori u svojim djelima. Tako Plinije Stariji u svom djelu Naturalis historia daje opširne podatke o zlatu, dragom kamenju, kao i o vrijednosti bisera ili bisernih naušnica te navodi da „nema nijednog dijela tijela koji stvara veće troškove našim ženama kao biseri koji vise na njihovim ušima“.
Uz naušnice koje se mogu pogledati, navedene su i opisane dvije osnovne skupine: naušnice s prstenastom karičicom i naušnice sa S-kukicom. Detaljan opis ovih skupina, ali i tehnologija njihove proizvodnje, te način nošenja i kopčanja izložene su slikovno i tekstualno.
Poseban dio izložbenog prostora odnosi se na nakit koji je inspiriran antikom i predstavlja – novi oblik stare zamisli – dizajnera Zlatka Odrčića. Ručno rađeni nakit osebujnih oblika i raznovrsnih boja, spoj je tradicionalne i suvremene izrade nakita.
U Arheološkom muzeju u Zagrebu, u razdoblju od 18. prosinca 2012. do 1. ožujka 2013., otvorena je izložba „Mumije – znanost i mit“. Izložba predstavlja dva aspekta i pogleda na tematiku egipatskih mumija. S jedne strane, znanost – paleoradiologiju, i s druge strane, egipatski mit o zagrobnom životu.
Hramovi, palače i utvrde oduvijek su djelovale impresivno u starim civilizacijama, no Egipatske grobnice u kojima su otkrivene mumije privukle su veliku pažnju Europljana. Istraživanja koja se provode nad mrtvim tijelima velikih vladara, plemića i običnih ljudi otvaraju neke nove dimenzije u znanosti i čine povijest značajnijom no prije. Znanstvena istraživanja mumija, uz pomoć najsuvremenije medicinske tehnologije, daju sve više novih uvida u život ljudi u starom vijeku, pa tako upoznajemo njihovu tjelesnu građu, bolesti, ishranu, medicinu i običaje.
S druge strane, fascinantna je mitologija zagrobnog života faraonskog Egipta. Želja da se postigne vječno duhovno oslobođenje u nevidljivom tijelu što su ga nazivali akh, moglo se postići, kako su vjerovali, samo ukoliko je tijelo nakon smrti bilo mumificirano. Iz tog se vjerovanja otvorila tema mitologije zagrobnog (vječnog) života koja je u egipatskoj kulturi vrlo detaljno razrađena kroz pogrebnu literaturu i magiju postupaka, čarobnjačkih izričaja, ritualnih radnji i molitvi koje su pratile obradu, mumificiranje i balzamiranje tijela svake umrle osobe. Sve to čini zbir predodžbi koje se odnose na postojanje duše koja će se nakon smrti osloboditi iz tijela, izići iz grobnice i kretati se po zamaljskim i nebeskim prostranstvima.
U prvom dijelu izložbe tumače se vjerovanja u zagrobni život Egipćana na temelju mita o ubojstvu i uskrsnuću mitskog kralja Ozirisa. Također, vjerovanje u obnovu života i uskrsnuće povezani su i s kultom Sunca, o izlasku kao rađanju i zalasku kao umiranju što je Egipćane asociralo na život, smrt i obnovu života. Osim što se detaljno opisuje pojam mumije i postupak mumificiranja, prikazane su i tvari koje su se koristile pri tom postupku, poput vode, natrona, alkohola, smole, tamjana, mirodija, ulja, masti, lanenih traka, itd.
Uz prikaz ljudskih i životinjskih mumija, izložene su CT i RTG snimke kojima su bile podvrgnute tijekom novih istraživanja, a u drugom dijelu izložbe prikazan je dokumentarni film o radiološkim istraživanjima na zagrebačkim mumijama.
Drevni Egipat oduvijek je bio misteriozan i stoga zanimljiv ljudima. Kako se živjelo prije, u što se vjerovalo, tko su bili faraoni i u kakvom su odnosu bili s bogovima, samo su neka od pitanja koja se mogu pronaći u Arheološkom muzeju. Uz cijenu ulaznice od 10kn za studente isplati se posjetiti izložbu i upoznati egipatsku mitologiju zagrobnog života.
Nakon 15h vožnje vlakom u ranim jutarnjim satima stigla sam u Zürich, najveći grad u Švicarskoj i glavni grad Ciriškog kantona. Iako je vrijeme bilo oblačno i tmurno, sa laganim povjetarcem, obišla sam najljepši dio grada i shvatila kako je Zürich zaista grad visokog standarda i kvalitete života. Glavna ulica prepuna je ekskluzivnih i skupocjenih dućana poput Chanela, Diora, Prade, Armanija, Ralph Laurena, Rolexa i ostalih, koji imaju toliko visoke cijene da ih je najbolje promatrati samo sa vanjske strane izloga. Dućani koji su nama mladima u Hrvatskoj relativno povoljni poput Zare ili H&M-a tamo su trostruko skuplji tako da se u shopping ne isplati osim kada su velika sniženja iako je i tada upitno koliko ćete si stvari uspjeti priuštiti. Jedan, jedini i nezaobilazni (a meni omiljeni) Starbucks je također mjesto koje možete posjetiti zbog izvrsnih kava i ugodne atmosfere druženja sa obitelji ili prijateljima, ali prije samog ulaska u svjetski poznatu kafeteriju morate biti svjesni da se cijene kava kreću između 5 – 9 švicarskih franaka (1 CHF = 6,25kn). Stekla sam dojam da je jako malo klasičnih kafića a iznimno puno restorana i hotela i naravno banaka koje su gotovo na svakom kutu: UBS (United Bank of Switzerland) i Credit Suisse su najveće švicarske banke sa sjedištem u Zürichu.Osim banaka, kulturnu i povijesno-umjetničku baštinu čine crkve, muzeji i fontane s vodom za piće čiji gutljaj dobro dođe nakon duge šetnje gradom.
Najljepši i najposjećeniji dio je ciriško jezero i rijeka Limmat koja istječe iz jezera. Da je jezero toliko predivno i oku ugodno, potvrđuju idilični prizori labudova i galebova te brodova i jedrilica koje se nalaze uz samu obalu jezera i rijeke koji spajaju morski ugođaj s kontinentalnim prizorom, tj. pogledom na grad i njegovu arhitekturu. Jezero je odijeljeno velikim mostom preko kojeg ide cesta a procjenjuje se da je jezero dugačko 80-takkm². Uz javni prijevoz postoje i brodovi na jezeru i rijeci što je atraktivno ljeti jer su uglavnom privezani u zimskim danima. Šetajući mostom može se vidjeti dominantna reklama najpoznatije marke švicarske čokolade Lindt koja se smatra jednom od najboljih i najkvalitetnijih čokolada. S obzirom da je Švicarska alpska zemlja, sa druge strane jezera pogled se zaustavlja na snježnim alpama.
Ubrzani tempo i dinamičan ritam odaje vam da ste mali izgubljeni čovjek u velikom gradu za koji je karakteristična velika gradska buka i gomila ljudi. Cestovni promet je pomalo neobičan jer na nekim mjestima nedostaju zebre pa niste sigurni dali možete prijeći cestu ili ne, a i neke zebre su kockaste što dodatno zbunjuje turiste, no stanovnici su jako tolerantni i strpljivi i čim ugledaju čovjeka zaustavljaju auto tako da nema velike opasnosti da će netko neopaženo projuriti pored vas. Osim što je neobičan, cestovni promet je visoko razvijen, tako da postoje tri sredstva javnog prijevoza a to su lokalni vlakovi, autobusi i tramvaji. Pješački put odnosno trotoar je poprilično širok i čist a i svaki pločnik sa strane ulice ima označenu crtu za bicikliste što je kod njih jako popularno tako da se pored svake zgrade, kuće ili arhitektonskih objekata uoči niz bicikala. Ujedno je razvijen i željeznički promet tako da su sva okolna mjesta dobro povezana željeznicom s kojom ste za čas u centru grada. Pohvalno je što prevladava visoki stupanj ekološke osviještenosti, odgovornost prema društvu, i red, rad i disciplina u svakom pogledu.
Na kraju, promatrajući Švicarce, primijetila sam kako prevladava starije stanovništvo, većina su mladih turisti i imigranti, i nameće mi se pitanje, zašto pored tako visokog životnog standarda dolazi do pada nataliteta?!
Putopisna tribina „SKITAM-PIŠEM-SLIKAM“ održana je 19.12.2012. u kinu Europa u sklopu organizacije Hrvatskog kluba putnika. Tribina je bila podijeljena na dva dijela. U prvom dijelu, prikazan je film o prvom CROATIAN TRAVEL FESTIVAL-u održanom u svibnju ove godine u Šibeniku. Festival su obilježila ugodna druženja sa 24 predavača, avanturista i putnika, među kojima je kao gost bio prisutan i poznati novinar i putopisac Goran Milić, koji su podijelili svoje priče sa putovanja, dojmove, doživljaje i iskustva svim zainteresiranim posjetiteljima. Festival je bio popračen i mnogim zabavnim (plesnim i pjevnim) programima a trajao je 3 dana. Zbog odličnog odaziva ljudi i ugodne atmosfere organizatori festivala odlučili su ga održati i 2013. godine na koji su pozvani svi zaljubljenici putovanja.
Osim uvodnog filma, u prvom dijelu tribine, nastupili su i gosti predavači koji su se na najneuobičajeniji način upuštali u avanture skromnih i ekstremnih uvjeta kako bi upoznali nove zemlje, njihove prirodne ljepote, ljude i lokalne običaje. To su putnici koji stvaraju svoju životnu priču putujući svijetom najjednostavnijim načinom, biciklom ili motorom, sve do određenog cilja. Za ovakva putovanja potrebna je hrabrost, odvažnost i snalažljivost, a prije svega velika volja i želja. Da je samo nebo granica potvrdili su nam svojim pričama istaknuvši kako se na „svakom putovanju rodi ideja za novo putovanje“. Također, da bi opisali ovu vrstu putovanja jednostavno su izjavili da „putovati znači udaljiti se od luksuza i nalaziti se u ekstremnim situacijama“ a „iskustvo koje dobijemo od putovanja ovisi o nama, kakav smo tip ljudi, otvoreni, zatvoreni, pustolovni …“ S obzirom da su ovo neorganizirana putovanja, upitna su pitanja smještaja i prenočišta koja u principu ovise o snalažljivosti putnika i dobroj volji domaćina ali kako oni kažu „ljudi su srdačni i spremni dijeliti i gdje god da dođete postoje ljudi koji će vam pomoći“, što na kraju ulijeva sigurnost i vjeru u humane ljude koji su spremni otvoriti vrata svog doma sasvim nepoznatim ljudima. Putnici stupaju u kontakt i povezuju se sa ljudima putem svjetske internetske stranice koja se temelji na volontiranju onih koji su spremni ponuditi pomoć, bilo da doniraju financijska sredstva, nude besplatan smještaj ili savjet. Riječ je o web stranici couchsurfing na kojoj je potrebno napraviti svoj profil i putem virtualne komunikacije uspostaviti kontakte, potražiti tzv. sponzore i sl.
S obzirom da su ova putovanja iznimno dinamična i zanimljiva, prepuna neočekivanih situacija, pozitivnih i negativnih doživljaja, putnici uglavnom vode bilješke kako bi na kraju svog putovanja svoj mali dnevnik pretvorili u inspirativno djelo. Njihove knjige, „Put Indije“, „Dodir Orijenta“, „Novi svijet“ „Život u ruksaku“ sklop su filozofije života i putovanja.
U drugom dijelu tribine prikazan je amaterski film o putopisnom projektu „60 dana oko svijeta“ u suradnji Hrvatskog kluba putnika u kojem je ove godine sudjelovalo 66 članova. Članovi kluba, sa predsjednikom Nikolom Barakom, ujedno su i organizatori ovih putovanja a njihova želja unutar ovog projekta bila je pozvati sve zainteresirane ljude koji vole putovati a nemaju organizacijskih sposobnosti, mogućnosti ili dovoljno hrabrosti za individualna iskušenja. Putovanje ove godine bilo je podijeljeno na 5 dionica (1. Rusija-Mongolija-Kina, 2. Kina-Hong Kong-Macao-Indija, 3. Peru-Bolivija, 4. Argentina-Brazil, 5. Engleska-Maroko-Španjolska-Portugal) kroz 16 zemalja na 4 kontinenta a doživljaje s putovanja podijelio je po jedan sudionik sa svake dionice putopisnog projekta. Na temelju svojih iskustava poručili su kako je važno „izaći iz okvira u kojem živimo i proširiti svoje vidike i granice“, jer putovanja osim što obogaćuju ljude na sve moguće načine, skidaju predrasude o drugim ljudima i narodima.
Na kraju tribine najavljen je i novi projekt „90 dana po svijetu“ koji će biti realiziran 2013. a više informacija o udruzi Hrvatskog kluba putnika dostupno je na internetskim stranicama.
Prvi koncert folklornog zboraZAFAZ-a (Zajednica folklornih amatera grada Zagreba) održan je 18. studenog u 19h u Međunarodnom centru za usluge u kulturi. Članovi zbora, plesači-pjevači iz 12 zagrebačkih KUD-ova i folklornih ansambala koji djeluju unutar ZAFAZ-a, uz pratnju 2 tamburaška orkestra (HKPD Bosiljak, Čučerje i KUD Karlo Benko, Moravče), ovaj koncert posvetili su velikanima zborskog i klapskog pjevanja bez kojih je nezamisliva vokalna folklorna scena, skladateljskim talentima Emilu Cossettu, Dinku Fiu i Ljubi Stipišiću Delmati. Pod vodstvom dirigenta Bojana Pogrmilovića, folklorno pjevanje prenijelo je svoju ljepotu i tradicionalnu vrijednost glazbe na publiku koja je pozorno pratila svaku izvedbu i uživala u raznolikom folklornom programu.
dirigent Bojan Pogrmilović
Bojan Pogrmilović, dirigent, solo pjevač i vokalni pedagog. Diplomirao je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Deset godina bio je glazbeni voditelj Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske „Lado“, a sada predaje solo pjevanje na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. Kao voditelj dalmatinskih klapa (Mareta, Gajeta, Cesarice) osvojio je brojne nagrade na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu i međunarodnom festivalu zborova u Veroni. Član je žirija domaćih i međunarodnih natjecanja zborova (Verona, Azzano Decimo). Od 1988. vodi mješoviti pjevački zbor KUD-a „INA“. Kao solo pjevač ostvario je brojne nastupe u zemlji i inozemstvu, ponajviše s talijanskim pijanistom Ubertom Pieronijem. Snimio je 30 nosača zvuka, od toga 12 CD-a. Za sobom ima 4 nominacije za diskografsku nagradu Porin. Spomenutu nagradu stekao je s Cesaricama za najbolji album folklorne glazbe.
1. Kako je nastao folklorni zbor ZAFAZ-a?
Bojan: Zajednica folklornih amatera grada Zagreba organizirala je seminar iz folklornog pjevanja na kojem je bilo oko 60-ak ljudi. Kako je taj seminar jako dobro prošao i ljudi su bili jako zadovoljni, sami su predložili da se napravi nastavak seminara, ali već na prvom seminaru je rezultat zajedničkog pjevanja bio takav da sam ja u jednom momentu rekao „Ljudi, mogli bismo napraviti folklorni zbor!“. Kolega Josip Živković sve je organizirao i najbitnije je bilo da mi od svakog pjevača izvučemo njegov maksimum. Nije suština u tome da ja odaberem baš najbolje pjevače iz najboljeg društva, nego da od svakog pjevača izvučem maksimum, da dođu i voditelji, da vide kako se može raditi i da onda oni neke nove metode rada primjenjuju u svojim društvima, tako da je cijeli ovaj projekt na neki način nastavak folklornog seminara koji se ne bavi samo teorijom već i praksom. Oni sad unose u vlastita društva neka nova iskustva koja nisu možda nikad imali prilike doživjeti. Jedan banalni primjer, ponašanje na sceni, ulazak na scenu i izlazak sa scene, u kojoj ruci stoji fascikl, tko ide prvi tko ide drugi, kako se okrećemo, kako postaviti orkestra u odnosu na zbor, čitav niz stvari koji su neki prvi put u životu vidjeli, a ljudi zatim ta iskustva nose u svoja društva i vjerojatno nikad više neće biti ista. Duboko vjerujem da će to biti poticaj za to da se počne raditi bolje, ozbiljnije, drugačije … ne kažem da je to jedini mogući pristup ali jedan je od mogućih pristupa.
2. Kako ste zadovoljni današnjom izvedbom?
Bojan: Jako sam zadovoljan. Većina ljudi je prvi put nastupila u ovakvim akustičnim uvjetima i prvi put nastupala sa ovako teškim programom. Oni su u toku programa promijenili 3 načina pjevanja, što neki nikada nisu, pjevali su u zvuku sjeverozapadne Hrvatske, u zvuku istočne Hrvatske i u zvuku južne Hrvatske, što u većini tih društava nikada nisu probali. Samo to prebacivanje iz zvuka u zvuk je za njih veliki napor. Ima masu tih društava u kojima se pjeva dvoglasno i to je limit, umjesto da se pjeva troglasno, četveroglasno itd. … masa teksta, masa stihijskih karakteristika s kojima se oni nikada nisu bavili i ako pomislite da smo to napravili u zapravo 5 vikenda, s time da je ovo 5 vikend, jučer smo imali zadnju probu, onda ja zaista moram biti zadovoljan. Naravno kad ja preslušam snimku ću reći „ovo je možda moglo biti bolje, ovo je malo bilo falš“ ali zaista ne bih trebao tražiti kruha nad pogačom jer oni su zaista dali svoj maksimum. Imate tu ljudi koji nikada nisu oblačili zahtjevniju nošnju ili nosili zahtjevniju frizuru jer se u nekim društvima nažalost ne radi dovoljno seriozno. Hrvatski folklor je silno raznolik, on je vjerojatno najzanimljiviji i možda najraznolikiji folklor uopće na svijetu. Moramo znati da je folklorno pjevanje u Istri jedna stvar, u Dubrovniku druga, u Dalmaciji treća, u Slavoniji četvrta stvar, ali čak i u istim regijama jako se razlikuje splitsko od trogirskog pjevanja, otočnokorčulansko pjevanje od otočnohvarskog pjevanja, i to je ta ljepota ali i težina tog posla.
3. Kakvi su vam planovi za budućnost, dali ćete vi nastaviti rad s njima ili ih prepuštate da se samostalno razvijaju?
Bojan: Želja nam je da se uključe i drugi kvalitetni stručnjaci, to je ustvari bila moja ideja i moj prijedlog, to sam tada savjetovao kolegi Živkoviću, koji je producent cijelog projekta, kako bi bilo dobro da sad sljedeći projekt s istom folklornom ekipom nastave raditi drugi ljudi koji su profesionalci i jako dobro rade svoj posao i onda da ansambl doživi iskustvo drugih dirigenata i drugih voditelja i da se na taj način to kolektivno znanje proširuje, s tim da se nakon ovog uspjeha možda uključi veći broj ljudi i ono što bi bilo najvažnije veći broj voditelja kojih nedostaje. Kako sam ja dirigent, vokalni pedagog i solo pjevač, ja sam organiziram gomilu seminara ali i dalje učim od drugih ljudi, neki znaju više od mene, neki manje, ali i od onih koji znaju manje od mene mogu uvijek nešto naučiti. Nažalost veliki broj naših voditelja vrlo rano pomisle da sve znaju, da se nemaju više čime baviti i tu počinju problemi, vrtimo se stalno u istom krugu, nema napretka u razvoju ansambala a ovakvi projekti bi im pokazali da imaju puno prostora za napredovanje. Ja sam prije 15-ak godina tako pomislio da sve znam i onda mi je jedan kolega rekao „Gle, premlad si da se još zatvoriš u to sve i da misliš da si sve naučio u životu, odi samnom na jedan svjetski simpozij u Graz pa onda nakon toga simpozija ćemo razgovarati!“. Meni se svijet okrenuo i od onda ne prestajem učiti. I jednostavno to svoje iskustvo želim prebaciti drugima. Smatram da sam došao na vrh onog lijevka gdje vidim kolko još ne znam, a veliki broj ljudi su na dnu tog lijevka i oni nemaju pojma da se taj lijevak još širi prema gore u beskonačnost. Zbog toga je cijeli taj seminar napravljen i mislim da je on, bez obzira što nismo postigli sve ono što smo željeli, dakle, još veći broj pjevača i veći broj voditelja, uspješno odrađen i mislim da će ovo ipak odjeknuti među ljudima, čut će se i vjerujem da će mojim kolegama doći još veći broj ljudi koji su mislili da možda ne trebaju doći, pa ću možda za godinu, dvije ili tri, ja održati jedan drugi projekt ako se cijela ideja održi pa ćemo ići korak dalje.
Kao i prijašnjih godina, zimski dani tradicionalno su određeni kao dani za održavanje Interlibera – međunarodnog sajma knjiga i učila, Sajma informacijske tehnologije i Sajma glazbe i multimedije. Osim navedenih, ove godine održan je i Zim Ski Show – 2. međunarodni sajam skijanja, zimskih sportova i outdoor aktivnosti u 8. paviljonu dobro nam poznatog Zagrebačkog velesajma. Zimski sajam održan je u razdoblju od 15.-18. studenog a pripremio je atraktivan program izlaganja zimske sportsko – skijaške opreme, predstavljanja novih sportskih tehnika i tehnologija te upoznavanja ski i snowboard škola. Posjetitelji ovog sajma imali su priliku upoznati i jedinstveni sustav treninga za rekreativce, profesionalne sportaše i trenere koji nudi raznovrsne programe za postizanje forme ali i kondicijske pripreme sportaša pod imenom Total Body Coach.
Saša Grošić (lijevo) i Saša Rajković (desno)
Kineziolozi i osobni treneri, Saša Rajković i Saša Grošić, prezentirali su treninge koji su obuhvaćali osnovne rekvizite za izvođenje elementarnih vježbi poput: čučanj – potisak iznad glave, američki zamah s girijom, kružni okret bugarskom vrećom, hokejski čučanj, duplo preskakivanje vijače, skok na box, te koncept SAQ – brzina, agilnost, eksplozivnost. Za mlade i zainteresirane posjetitelje pripremili su niz izazova kao npr. izvođenje zadane vježbe u što kraćem vremenskom periodu uz što pravilnije pokrete tijela, a oni koji su pristali na izazov te ga uspješno izvršili imali su priliku ispuniti nagradni kupon kako bi osvojili dobitne nagrade. Svi koji su sudjelovali na poklon su dobili majcu a oni najsretniji, putem izvlačenja ispunjenih nagradnih kupona iz sandučića, dobili su dodatne vrijedne nagrade poput: 8h edukacije unutar radionice temeljnih funkcionalnih pokreta, 8h edukacije unutar radionice osnova olimpijskog dizanja utega, mnogobrojnih paketa osobnih treninga te nekoliko članarina za BOOT CAMP BASIC i BOOT CAMP PRO te članarina za CROSSFIT trening koji se održava u uređenom prostoru od 550m2 u Sportskom centru „Šestica“ na Zagrebačkom velesajmu u 6. paviljonu. Voditelji TOTAL BODY COACH BOOT CAMP programa BASIC i PRO su profesori kineziologije i vodeći fitness treneri, Marino Bašić i Tomislav Dolušić, a više informacija o jedinstvenom fitness tečaju za osobne trenere i fitness entuzijaste dostupno je i na web stranici.
Najjači i najbrojniji taekwondo turnir u Hrvatskoj, Zagreb – Croatia Open, održan je 10. i 11. studenog 2012. u Domu sportova. U organizaciji Hrvatskog i Zagrebačkog taekwondo saveza, natjecatelji su imali priliku pristupiti 18.-om Croatia Openu koji je uvršten među najjače A turnire u Europi. Napetost i uzbuđenje trajalo je dva dana, u subotu kada su nastupale seniorske kategorije i u manjem broju juniorske, te u nedjelju koja je bila predviđena za ostatak juniorske i kadetske kategorije. 1400 natjecatelja iz 34 zemalja omogućili su gledateljima vrhunsku taekwondo priredbu, a trenerima pravu nervozu i iščekivanje pobjede. Na 12 borilišta neprestano su se izmijenjivale borbe a poseban naglasak treba staviti na elektronsku opremu koja je omogućila poboljšanju metodu bodovanja sudaca. Zahvaljujući novom bodovnom sistemu i novim pravilima za dodatne bodove iz okreta, ovaj turnir je svakako pružio dinamične i zanimljive borbe a u skladu s time i odlične ekipne rezultate klubova.
Reprezentativci Srbije, Njemačke, Ukrajine i Izraela zauzeli su prva četiri mjesta, dok su se na petom i šestom mjestu našli domaći klubovi Marjan i Dubrava. Iako Hrvatska nije nastupala u sastavu reprezentacije, naši natjecatelji pokazali su iznimne rezultate usprkos jakoj konkurenciji i time još jednom potvrdili da su u samom vrhu taekwondoa.
Naša taekwondo reprezentacija trenutno se priprema za nadolazeći Svjetski kup na Arubi gdje će nastupiti Ana Zaninović, Jelena Ivančić, Martina Zubčić, Marina Sumić i Antonija Žeravica uz pratnju i potporu trenera Tonija Tomasa. Nakon uspješne sezone i stečenog iskustva, ulazak u novu godinu biti će punim tempom, obilježen kvalitetnim pripremama, jasnim ambicijama i zasigurno odličnim rezultatima mladih i perspektivnih sportaša i sportašica.
Idealna prilika da se ljubitelji fotografije uvjere kako slika zaista govori više od tisuću riječi, omogućena im je u Umjetničkom paviljonu gdje je ovih dana otvorena fotografska izložba „Život u slikama“ suvremenog fotografa Steve McCurrya, planetarno poznatog po portretu Djevojka iz Afganistana s kojom se proslavio prije gotovo trideset godina. Osim što je suradnik časopisa National Geographic i član fotoreporterske agencije Magnum Photos, McCurry je dobitnik brojnih hvale vrijednih nagrada upravo zbog svojih fascinantnih fotografija intenzivnih boja. Kao samostalni fotoreporter dokumentirao je zbivanja na gotovo svim aktualnim kriznim područjima u svijetu pa su ga tako njegovi prvi fotografski koraci odveli na put Indije, Afganistana, Pakistana, Kine, Japana, Tajlanda, Tibeta, Jemena, Afrike, Australije, Italije… „Slike će vam se same ponuditi – ali samo ako imate strpljenja“ – izjavio je McCurry! I zaista, dojmljivi portreti ljudi, rituali i dnevne aktivnosti različitih kultura, fotografije pejsaža u ratnim i prirodnim katastrofama te čudesna priroda samo su neki od prizora koji zaokupljaju pozornost posjetitelja a izazivaju suosjećanje, divljenje i poštovanje.
This slideshow requires JavaScript.
Svaka fotografija priča svoju priču a među 101 izloženom, središnje mjesto zauzima portret afganistanske zelenooke djevojke Sharbat Gula koju je McCurry snimio 1984. u pakistanskom izbjegličkom logoru, nakon čega je fotografija krasila naslovnicu časopisa National Geographica i postala svjetski poznata. Pored fotografije izložen je i njezin portret iz 2002. kada je djevojka ponovno pronađena. Prema opisu fotografije, djevojka je simbol nepravedno ugroženog čovjeka kome je tek elementarno ljudsko pravo dostojanstvo sve što mu je preostalo. U sklopu zagrebačke izložbe, koja će biti otvorena do 9. prosinca, prikazuje se i dokumentarni film o McCurryevoj potrazi za afganistanskom djevojkom čiji je identitet bio nepoznat sve do 2002. godine.
Zelenooka afganistanska djevojčica potkraj je 20.stoljeća postala simbol snage u suočavanju s nevoljama. Njezina otrcana haljina i zaprljano lice privukli su suosjećanje sa svih strana svijeta, a njezina je ljepota bila nezaboravna. Bistra, jaka zelena boja njezinih očiju postala je mostom između njezina svijeta i Zapada. Vjerojatno više od bilo koje druge fotografije, njezina je poslužila kao međunarodni amblem teškog doba i napaćene nacije.
Sharbat Gula, prvi je put snimljena 1984. kao djevojčica u pakistanskom izbjegličkom logoru. Njezina je fotografija postala simbol tri milijuna afganistanskih izbjeglica diljem svijeta. Sedamnaest godina poslije fotograf se vratio kako bi pronašao i ustanovio tko je djevojka s fotografije.
U njemačkom gradu Münchenu, na livadi Theresienwiese (Terezijska livada), svake godine održava se velika svjetska manifestacija za ljubitelje piva – Oktoberfest. Iako sam naziv upućuje na mjesec listopad, organizatori ovog pučkog slavlja odredili su rujan kao pogodniji mjesec za ispijanje piva, no da ime festivala nebi izgubilo na značenju, tradicionalno se svake godine održava od kraja rujna do početka listopada u razdoblju od 16 dana, pa je tako 2012. godine održan od 22. rujna do 7. listopada.
Zamišljen kao mjesto okupljanja, druženja i zabave mnogih turista diljem svijeta, Oktoberfest je postao popularan kod svih generacija. Glavni razlog dolaska je posebno Wiesn pivo sa većim postotkom alkohola koji se toči u ogromnim količinama unutar šatora koji mogu primiti i do nekoliko tisuća posjetitelja. U tom ogromnom natkrivenom prostoru, u samom središtu izmijenjuju se glazbeni bendovi koji podižu veselu atmosferu puhačkim instrumentima.
Festival je popraćen i mnogim zabavnim sadržajima izvan šatora, prije svega luna parkom, te mnogim štandovima i kućicama sa suvenirima i slasticama. Osim bavarske pive, domaće kobasice i pereci, jela su koja nitko ne zaobilazi.
U gomili ljudi posebno se ističu domaće djevojke i dječaci, koji odjeveni u narodne bavarske nošnje, doprinose i kulturno-tradicionalnoj baštini. Muškarci nose kratke kožne hlače i prsluk, a žene nošnje veselih boja sa naglašenim dekolteom.
Ispred glavnih paviljona veliku pozornost privlače okićeni konji s kolima natovarenim drvenim pivskim bačvama čiji kočijaši u narodnim nošnjama tumače turistima tradiciju ritualnog dovoženja piva najpoznatijih Münchenskih pivovara koje toče zlatni napitak od hmelja na Oktoberfestu. No, zanimljivo je napomenuti da Oktoberfest započinje svečanom povorkom šesteropregnutih konja koji prolaze najvažnijim dijelom grada, a koji su zaslužni za prijevoz pivskih bačava čime predstavljaju glavnih šest pivovara – Augustiner, Hacker-Pschorr, Hofbräuhaus, Löwenbräu, Paulaner i Spaten. Dolaskom na Oktoberfest proglašava se otvorenom pivska fešta.
Gordana Rajković 